ECTAA traži širi pristup tarifama i sadržaju: EU Passenger Package otvara novu bitku oko distribucije
Europska komisija želi putnicima olakšati usporedbu i kupnju multimodalnih putovanja. ECTAA podržava taj cilj, ali upozorava na problem koji je turističkim agencijama i TMC-jevima dobro poznat: usporedba vrijedi samo ako distributer ima pristup ponudama koje treba usporediti.
Europska komisija u svibnju je predstavila Passenger Package, paket novih pravila kojim želi pojednostaviti rezervaciju putovanja koja uključuju više prijevoznika i različite vrste prijevoza. Ambicija je prilično jasna – putnik bi trebao lakše pronaći, usporediti i rezervirati cijelo putovanje, osobito kada ono uključuje nekoliko željezničkih operatora ili kombinaciju različitih načina prijevoza.
Problem je što današnje tržište još nije ni blizu takvom modelu. Komisijina analiza 100 reprezentativnih ruta u Europskoj uniji pokazala je da je multimodalna opcija postojala u 76 posto slučajeva. Međutim, vrlo malo digitalnih platformi prikazivalo je ponude različitih vrsta prijevoza zajedno, a još ih je manje omogućavalo njihovo stvarno kombiniranje.
Upravo se na toj točki uključio ECTAA, koji predstavlja oko 80.000 europskih turističkih agencija i turoperatora. Udruga od Europskog parlamenta i Vijeća traži izmjene prijedloga prije nego što novi regulatorni okvir dobije konačan oblik.
Agencije mogu uspoređivati samo ono čemu imaju pristup
ECTAA-in glavni argument jednostavan je i vrlo praktičan. Ako turistička agencija, OTA ili druga booking platforma nema pristup određenoj tarifi, raspoloživosti, dodatnoj usluzi ili funkciji za naknadno servisiranje rezervacije, tada putniku ne može pokazati cjelovitu ponudu.
Zbog toga udruga traži da se fair, reasonable and non-discriminatory, odnosno FRAND uvjeti, dosljednije primjenjuju ondje gdje prijevoznici kontroliraju sadržaj bez kojeg je teško napraviti stvarnu usporedbu. To se ne bi trebalo odnositi samo na željeznicu. Prema ECTAA-i, ista logika trebala bi vrijediti bez obzira putuje li korisnik vlakom, zrakoplovom, autobusom ili kombinira nekoliko vrsta prijevoza.
To je zapravo srž rasprave. Europska regulativa može propisati transparentnije sučelje i bolje rangiranje rezultata, ali ako pojedini distribucijski kanal dobiva samo dio sadržaja, korisnik i dalje ne uspoređuje cijelo tržište.
NDC pokazuje zašto ovo nije samo pitanje željeznice
Za agencije i TMC-je posebno je zanimljiva avijacija. Posljednjih godina distribucija aviokarata postupno se udaljava od modela u kojem je gotovo sav relevantan sadržaj bio dostupan kroz iste sustave.
NDC i direktne veze s aviokompanijama omogućili su prijevoznicima mnogo veću kontrolu nad načinom na koji distribuiraju tarife, branded fares, sjedala, prtljagu i druge dodatne usluge. Istodobno, ponuda dostupna kroz jedan kanal ne mora uvijek biti identična onoj koju putnik vidi na web stranici prijevoznika ili kroz drugi distribucijski sustav. Na tu razliku u pristupu sadržaju upozorava i ECTAA.
To ne znači da je NDC sam po sebi problem. Za mnoge je aviokompanije upravo NDC omogućio bogatiju ponudu i moderniju maloprodaju. No iz perspektive agencije pojavljuje se drugo pitanje: koliko je tržište doista transparentno ako se proizvodi, cijene i servicing funkcije razlikuju ovisno o distribucijskom kanalu?
Komisijin prijedlog već pokušava urediti dio tog prostora. Nova pravila za multimodalne digitalne mobility services predviđaju, među ostalim, neutralnije prikazivanje ponuda i pravila o kriterijima rangiranja. Prijedlog također ograničava mogućnost da plaćena pozicija jednostavno postane zadani kriterij rangiranja.
ECTAA ne želi da Bruxelles određuje kako mora izgledati svaki search
Tu se ECTAA djelomično razilazi s pristupom Komisije. Udruga podržava transparentnost: putnik bi trebao znati zašto mu je neka ponuda prikazana prva i je li bolja pozicija rezultat komercijalnog aranžmana.
No smatra da regulator ne bi trebao previše detaljno određivati kako mora izgledati zadani prikaz rezultata.
Razlog ima smisla iz perspektive travel industrije. Najjeftinija opcija nije uvijek najbolja. Poslovnom putniku važniji mogu biti trajanje putovanja, pouzdanost konekcije ili fleksibilnost karte. Leisure gost možda će dati prednost cijeni. Netko treći želi manje presjedanja. Ako svi distributeri budu prisiljeni koristiti gotovo isti model rangiranja, prostor za razvoj različitih booking proizvoda postaje manji.
ECTAA zato želi obveznu transparentnost kriterija, ali više slobode u tome kako će ih pojedina platforma koristiti.
Tko će kontrolirati odnos s putnikom?
Drugi osjetljiv dio prijedloga odnosi se na željezničke platforme.
Komisija želi da putnici lakše rezerviraju putovanja koja uključuju nekoliko operatora te da takvu kartu mogu kupiti preko platforme koju sami odaberu. To bi moglo ukloniti jednu od najvećih prepreka razvoju međunarodnih željezničkih putovanja u Europi.
ECTAA, međutim, upozorava da se pritom ne bi smjela dodatno ojačati pozicija dominantnih platformi velikih željezničkih kompanija. Ako bi upravo njihove platforme postale glavno mjesto na kojem se prodaju i proizvodi konkurentskih operatora, one bi dobile još veći pristup korisnicima, podacima i prodajnom toku.
Udruga zato zagovara drukčiju logiku: otvoriti sadržaj prema različitim platformama i neovisnim distributerima, umjesto koncentrirati još veći dio prodaje na platformama postojećih velikih operatora.
Za turističke agencije ovo nije tehnički detalj europske regulative. Riječ je o tome tko će u budućnosti imati pristup proizvodu, tko će ga moći kombinirati s drugim uslugama i, na kraju, tko će imati odnos s putnikom.
Upravo je zato Passenger Package šira priča od željezničkih karata. Ako Bruxelles uspije stvoriti model u kojem prijevoznici otvaraju sadržaj, a neovisni distributeri mogu stvarno uspoređivati i kombinirati ponude, agencije i TMC-jevi mogli bi dobiti novu ulogu u prodaji kompleksnijih multimodalnih putovanja.
Ako pristup sadržaju ostane fragmentiran, putnik će možda imati više booking platformi nego danas, ali neće nužno imati i bolji pregled tržišta.
