28. März KI, NDC und MCP: Wie sich der Vertrieb von Flugtickets verändert
Na nedavno održanoj konferenciji Airline Distribution 2026 održanoj u ožujku u Barceloni otvorena su pitanja koja zanimaju cijeli zrakoplovni ekosustav: hoće li umjetna inteligencija promijeniti distribuciju strukturalno ili samo “premazati” postojeće sustave slojem optimizacije, te može li standard poput NDC-a postati manje važan u svijetu AI agenata koji razumiju kompleksnost.
U fokusu rasprave bio je i IATA-in NDC standard, prvi put predstavljen 2012., koji se tijekom godina razvijao različitim brzinama ovisno o prijevozniku, partnerima i tržištu.
Iako je pojam već svima dobrano poznat, a tehnologije se već dugo primjenjuje, nije loše podsjetiti: Prema IATA-i, NDC je format razmjene podataka (XML) utemeljen na procesima ponude i narudžbe (Offer & Order) kako bi avioprijevoznici mogli kreirati i distribuirati relevantne ponude bez obzira na kanal prodaje.
Direktno vs. indirektno: miks koji ne nestaje
Avioprijevoznici godinama guraju direktnu prodaju, ali tržište i ponašanje putnika i dalje “vuku” na multikanalni svijet. U raspravi je naglašeno da, čak i kad bi prijevoznik želio prodati sve kapacitete isključivo kroz vlastite kanale, realnost potražnje, destinacija i navika kupnje to ne podržava.
Konkretni brojevi dobro ilustriraju zašto ne postoji univerzalni “idealni” omjer. American Airlines je naveo da je direktni udio oko 55% i da se taj omjer mijenja ovisno o tržišnim uvjetima, dok United Airlines danas navodi 70% direktne prodaje, uz ostatak kroz NDC (izvan GDS-a) i legacy tokove.
Ključna poruka za posrednike (TMC, OTA-e i druge) je jednostavna: indirektni kanal ostaje kritičan, ali sve manje kao “mjesto gdje se prikazuje cijena”, a sve više kao sloj koji upravlja kompleksnošću sadržaja, pravilima i servisiranjem. Upravo servis danas postaje ključni diferencijator što potvrđuju i agenti s kojima pričam u regiji.
NDC kao prijelaz prema Offer & Order svijetu i utjecaj na EDIFACT
Od mnogih kolega i pratnera posebno na posljednjem ITB-u čujem o postupnom smanjenju važnosti EDIFACT-a što naglašava još veći utjecaj NDC-a i zapravo nije nikakva novost.
Za razumijevanje problema korisno je znati da se u modernim platformama često paralelno nose “tradicionalni” EDIFACT sadržaj i noviji NDC sadržaj, uz pokušaje da se sve prikaže u jedinstvenom shopping i booking iskustvu. Ovo sve više postaje standard kod GDS-ova ali i drugih distibutera.
Iako je smjer prilično jasan, ostaje pitanje koliko brzo će se proces odvijati. Za očekivati je i diferencijaciju načina distribucije po samom tipu biznisa.
Svakako očekivanja su da će hibridni model biti aktivan još prilično dugo.
MCP: “agent-ready” web i ideja univerzalnih adaptera
Kako se u tu priču uklapa MCP? Prema tehničkim objašnjenjima MCP-a, riječ je o otvorenom standardu koji omogućuje da veliki jezični modeli i AI agenti na strukturiran način komuniciraju s vanjskim alatima i izvorima podataka (npr. API-ji, baze, servisi).
WebMCP ide korak dalje prema webu: pojavljuje se kao predloženi standard za izlaganje “strukturiranih akcija” na web stranicama tako da agenti mogu pouzdanije odraditi zadatke.
Upravo tu dolazimo do provokativne teze koja se sve više spominje: ako AI agent može “pročitati” i razumjeti kompleksnost različitih implementacija, koliko standardizacija uopće mora biti savršena? Često se spominje da su integracije koje su prije trajale mjesecima ponekad moguće odraditi vrlo brzo kad se veliki dio razumijevanja i mapiranja prebaci na AI modele.
Prema tomeMCP i WebMCP—kao relativno svježi proizvodi/koncepti—mogli s vremenom potisnuti NDC. Ono što je posebno zanimljivo za distribuciju je da MCP već dobiva vrlo “konkretan” oblik u avio-retailingu. TPConnects Technologies je, nedavno smo pisali o tome, integrirao MCP sloj u svoju Astra NDC platformu s ciljem da djeluje kao univerzalni adapter za različite verzije i varijacije NDC shema te da olakša povezivanje sustava prema AI agentima.
Look-to-book: trošak koji AI može i povećati i smanjiti
Kada govorimo o NDC-u i umjetnoj inteligenciji, neizbježno je otvoriti i pitanje troškova distribucije – posebno kroz look-to-book (L2B) omjer.
Look-to-book, odnosno odnos između pretraga i stvarnih kupnji, postaje jedan od ključnih izazova. Što je omjer veći, to su troškovi sustava i operacija viši.
NDC je znatno povećao ovaj omjer s nekoliko stotina na tisuće, dok AI dodatno pojačava pritisak kroz veći volumen pretraga i automatizirano testiranje. Problem nije samo tehnološki. Sve više se otvara i pitanje poslovnih modela – tko snosi trošak visokog volumena upita.
Industrija već traži rješenja. Amadeus koristi AI filtere za smanjenje neproduktivnog prometa, dok Sabre I Travelport kroz caching modele pokušavaju smanjiti broj nepotrebnih upita i rasteretiti sustave.
Što to znači za korisnike i travel tech u 2026.
Za agencije, TMC-ove i OTA-e, 2026. donosi jasnu promjenu: distribucija i tehnologija više se ne mogu promatrati odvojeno. Tržište je već danas hibridno – dio prodaje ide direktno, dio kroz NDC, a dio kroz legacy sustave. Zato i prodajni i servisni procesi moraju biti prilagođeni toj realnosti, a ne “idealnim” modelima.
Istovremeno, agentički AI mijenja način na koji korisnici kupuju putovanja. Sve više rješenja ide prema razgovornim sučeljima s integriranim bookingom i plaćanjem, što bi već tijekom 2026. moglo postati standard kod većih igrača.
Distribucija u avioindustriji je postala jako kompleksna i koliko god se prije nekog vremena činilo da posao booking agenata postaje sve lakši i automatiziraniji, kvalitetan servis i usluga putnicima zahtjevaju sve više vremena i truda. Zapravo se sve svodi na to tko što želi i koliko je spreman platiti 😊
Keine Kommentare