Europska komisija pokrenula je pravni postupak protiv Češke, Cipra, Poljske, Portugala i Španjolske jer nisu na vrijeme i u potpunosti provele Zakon o digitalnim uslugama (DSA), ključni zakon koji štiti korisnike – uključujući putnike – od nezakonitog sadržaja, opasnih proizvoda i dezinformacija na digitalnim platformama.
Zakon je u punoj primjeni od veljače 2024., no navedene zemlje ili nisu imenovale nacionalne koordinatore digitalnih usluga (DSC), ili im nisu dale potrebne ovlasti i resurse. Osim toga, nisu uspostavljena ni pravila o sankcijama za kršenje DSA-a. Komisija je stoga slučaj proslijedila Sudu pravde Europske unije.
Zašto je DSA važan?
DSA je temelj europske digitalne politike jer obvezuje platforme – posebno one s više od 45 milijuna korisnika mjesečno – na veću odgovornost u pogledu sigurnosti sadržaja, proizvoda i oglašavanja. Svaka članica EU trebala je imenovati i osnažiti nacionalni nadzorni organ koji bi surađivao s Europskom komisijom, posebice u kontroli velikih internetskih platformi koje se svakodnevno koriste i u turističkom sektoru.
Gdje je zapelo?
Prema navodima Komisije, Poljska uopće nije imenovala regulatorno tijelo, dok su Češka, Cipar, Španjolska i Portugal imenovali koordinatore bez stvarnih ovlasti i alata za nadzor. Nijedna od ovih zemalja nije definirala kazne za nepoštivanje DSA-a, čime se krši zakon i ugrožava njegova ravnomjerna primjena unutar EU.
Što to znači za sektor putovanja?
Digitalne platforme igraju ključnu ulogu u planiranju i rezervaciji putovanja. Neujednačena provedba DSA-a može rezultirati različitim razinama zaštite korisnika među državama članicama, što utječe na sigurnost i povjerenje putnika. Osiguranje dosljedne regulative posebno je važno kada je riječ o borbi protiv lažnih informacija, opasnih oglasa i online prijevara.
Ako Sud pravde EU potvrdi navode Komisije, spomenute države mogu se suočiti s financijskim sankcijama te dodatnim pritiscima za usklađivanje. U međuvremenu, Europska komisija prati i druge zemlje članice – primjerice Bugarsku, koja također kasni s imenovanjem regulatornog tijela, ali još nije predmet tužbe.
Ovaj slučaj šalje jasnu poruku: digitalna sigurnost nije opcija, već obveza. Za putnike koji se oslanjaju na digitalne alate pri organizaciji svojih putovanja, pouzdanost i sigurnost platformi od sada moraju biti jednako regulirane – bez obzira iz koje zemlje dolazi usluga.