Još davne 1947. godine, IATA je uvela je koncept interlininga, omogućujući zrakoplovnim kompanijama da surađuju kako bi širile svoje mreže i ponudile bolju uslugu putnicima. Interlining je omogućio putnicima rezervaciju putovanja s letovima dviju ili više zrakoplovnih kompanija na jednoj karti. Putnici su se trebali prijaviti samo jednom, a prtljaga se automatski prebacivala pri svakom presjedanju. U slučaju poremećaja, putnici su bili preusmjereni, a sve zrakoplovne kompanije bile su jasno definirane za svaki dio putovanja.
S gledišta zrakoplovnih kompanija, interlajning je bio ključ za širenje na nova tržišta bez potrebe za dodatnim rutama, što je povećalo prodaju karata i učinilo kompanije atraktivnijima za putnike zbog šire ponude ruta.
Codeshare Letovi – Sljedeći korak
S vremenom se razvio još jedan oblik suradnje – codesharing. Populariziran od strane Qantasa i American Airlinesa, codesharing je omogućio jednoj kompaniji da prodaje letove svojih partnera pod vlastitim brojem leta, čime je rute mogla reklamirati kao svoje. Tako se zrakoplovna kompanija koja prodaje kartu naziva marketinškim prijevoznikom, dok zrakoplovna kompanija koja izvodi let postaje operativni prijevoznik.
Putnici na codeshare letovima često imaju dodatne pogodnosti, poput prikupljanja milja kroz programe vjernosti i sl. No, ovi sporazumi zahtijevaju složenu integraciju i testiranje kako bi se operacije partnera uskladile.
Godine 2019. IATA je predložila novi okvir koji bi modernizirao tradicionalni interlining koristeći upravljanje ponudama i narudžbama (Offer and Order management). Ovaj pristup zamjenjuje klasične cjenovne klase personaliziranim paketima putovanja, nazvanim Ponuda (Offer), koja postaje Narudžba (Order) kada ju kupac prihvati.
Novi okvir uvodi i novi način organizacije partnerskih prijevoznika. Marketinški prijevoznik postaje Prodavatelj (Retailer), dok operativni prijevoznik postaje Dobavljač (Supplier). Kako će to funkcionirati u praksi, još uvijek nije sasvim jasno, no vjerojatno će codesharing, kakvog danas poznajemo, doživjeti promjene. Možda nas čeka neka nova razvojna faza virtualnog ili upravljanog interlajninga.
Virtualni Interlajning
Virtualni interlajning, koji je prvi uveo Kiwi.com još 2012. godine, funkcionira putem API-ja različitih prijevoznika (redovnih, low-cost, vlakova, autobusa itd). Korištenjem AI algoritama, Kiwi.com identificira kombinacije letova i drugih vrsta prijevoza, stvarajući itinerare koji inače ne bi bili povezani. Putnici biraju svoj itinerar, a Kiwi.com zatim obrađuje rezervacije za svaki segment odvojeno. Iako se putnici često moraju sami prebacivati između letova, Kiwi.com nudi jedinstvenu garanciju koja pokriva pomoć pri ponovnom rezerviranju u slučaju kašnjenja.
Unatoč povremenim pritužbama putnika, model Kiwi.com i dalje funkcionira, nudeći više opcija i fleksibilnosti za putnike.
Upravljani Interlining
Za razliku od Kiwi.com, koji cilja B2C putnike, upravljani interlining omogućuje B2B platformama povezivanje s raznim prijevoznicima. Primjerice, Dohop prikuplja podatke o rasporedima i dostupnosti te ih agregira u središnju bazu podataka. Zatim, slično kao Kiwi.com, koristi algoritme za kombiniranje letova različitih zrakoplovnih kompanija. Tako putnici putem web stranice, poput one Air France-a, mogu rezervirati povezana putovanja s raznim prijevoznicima, uključujući i kopneni prijevoz.
Ovaj sustav omogućuje zrakoplovnim kompanijama suradnju s partnerima s kojima inače ne bi mogli surađivati, što donosi širu ponudu putovanja uz niže troškove.
Budućnost Interlininga i Codesharinga
Nema sumnje da NDC donosi nove izazove za interlining i codesharing. Ostaje za vidjeti u kojoj će formi ovi modeli preživjeti i kakva će biti uloga IATA-e u budućnosti. Pred nama su zanimljiva vremena koja će zahtijevati mnogo prilagodbi i strpljenja dok novi sustavi ne zažive u potpunosti.